{"id":825,"date":"2025-03-12T18:22:25","date_gmt":"2025-03-12T18:22:25","guid":{"rendered":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/?p=825"},"modified":"2025-03-12T18:22:26","modified_gmt":"2025-03-12T18:22:26","slug":"nevidljive-rane-kako-traumatican-dogadaj-iz-djetinjstva-oblikuje-odrasli-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/?p=825","title":{"rendered":"Nevidljive rane: kako traumati\u010dan doga\u0111aj iz djetinjstva oblikuje odrasli \u017eivot"},"content":{"rendered":"
Andrija Piska\u0107, mag. psych. & univ. bacc. phil. et relig.<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Roditeljstvo je \u010desto faza \u017eivota u kojoj su osobe izrazito zabrinute: konstantno se pitaju ho\u0107e li uspjeti biti dobri roditelji, ho\u0107e li biti sposobni odgojiti dijete, ho\u0107e li mu mo\u0107i pru\u017eiti adekvatnu ljubav\u2026 Takva pitanja sa sobom povla\u010de i strah od neuspjeha koji je normalan, no razmi\u0161ljanje o sebi kao o savr\u0161enom roditelju koji \u0107e biti sposoban zadovoljiti sve potrebe djeteta nije normalno. Ne postoje savr\u0161eni roditelji jer kroz \u017eivot svi mi \u010dinimo pogre\u0161ke, pa tako i kada postanemo o\u010devi odnosno majke. Ono \u0161to dobrog roditelja odvaja od lo\u0161eg je to kako reagira nakon u\u010dinjene gre\u0161ke: dobar roditelj sposoban je priznati gre\u0161ku koju je napravio te ju donijeti u odnos s djetetom i otvoreno pri\u010dati o njoj. Lo\u0161 roditelj nije sposoban priznati vlastitu krivicu, negira osje\u0107aje djeteta u vezi s doga\u0111ajem te ne \u017eeli raspravljati o istom. Ukoliko se radi o izrazito bolnom doga\u0111aju za dijete, emocije u vezi njega nisu prora\u0111ene jer dijete s roditeljem koji ne priznaje doga\u0111aj to nije moglo u\u010diniti stoga dijete nosi taj doga\u0111aj u sebi, pa posljedi\u010dno s time, on \u010desto ostavi trajne posljedice koje mogu biti fizi\u010dke i\/ili psihi\u010dke. \u010cesto se dogodi da osoba ni ne zna da je pro\u0161la kroz neki doga\u0111aj koji je percipirala traumati\u010dnim \u0161to je i logi\u010dno jer se od izrazito bolnih iskustava \u017eelimo udaljiti odnosno maknuti ih iz svjesne razine. No, ukoliko um ne, tijelo sigurno pamti te se posljedice istog mogu iskazati u pona\u0161anju osobe kasnije u \u017eivotu. U nastavku donosimo tri obrasca pona\u0161anja koja su \u010desto znak da je osoba pro\u0161la kroz traumati\u010dno iskustvo u djetinjstvu.<\/p>\n\n\n\n

Prvi znak da je osoba pro\u017eivjela doga\u0111aj koji je njeno tijelo okarakteriziralo kao traumati\u010dan bio bi plakanje u svojim ekstremima: ili osoba ne mo\u017ee prestati plakati ili pak ne mo\u017ee uop\u0107e krenuti plakati. Tako naprimjer takva osoba kada do\u0111e na psihoterapiju u godinu dana uop\u0107e ne\u0107e pustiti suzu ili pak, s druge strane, gotovo svaki termin pla\u010de. U uobi\u010dajenim okolnostima, mu\u0161karci su naj\u010de\u0161\u0107e ti koji nikada ne pla\u010du jer si racionaliziraju da \u0107e izgubiti dio mu\u0161kosti ako poka\u017eu emocije dok su \u017eene naj\u010de\u0161\u0107e te koje u\u010destalo pla\u010du. Kompletno suzbijanje plakanja dolazi zbog nekog traumati\u010dnog doga\u0111aja koji dijete emotivno nije moglo podnijeti stoga se moralo emotivno distancirati od istog odnosno pobje\u0107i od emocija da ga ne ‘pojedu’. S druge strane, u\u010destalo plakanje je vi\u0161e poziv u pomo\u0107 nego emocija jer je dijete nau\u010dilo da \u0107e ga se ozbiljno shvatiti tek kada teatralno i intenzivno izbaci emocije odnosno da \u0107e samo tako uspjeti zadobiti pa\u017enju. Paradoksalno, odrasli koji puno pla\u010du, iako na taj na\u010din tra\u017ee pomo\u0107, udaljavaju druge od sebe jer drugi prestaju takvo pona\u0161anje percipirati kao ozbiljno s obzirom da se ono \u010desto doga\u0111a. Ovakav obrazac odgovora na traumu mo\u017ee se prenijeti transgeneracijski na na\u010din da ako je otac u djetinjstvu pre\u017eivio traumati\u010dan doga\u0111aj i emotivno se distancirao tako da vi\u0161e ne pla\u010de, onda dje\u010dak u identifikaciji s roditeljem istoga spola u\u010di kako mu\u0161karci ne pla\u010du te preuzima o\u010dev odgovor na traumu. S druge strane, djevoj\u010dica \u0107e gledati majku koja \u010desto pla\u010de, pa i oko ‘sitnih’ problema, stoga bi i ona mogla preuzeti isti obrazac pona\u0161anja. No, pri\u010da je puno kompleksnija te ne mora biti da \u0107e se obrazac odgovora na traumu transgeneracijski prenijeti s roditelja na dijete istog spola: mogu\u0107e je da otac isti prenese na djevoj\u010dicu ili majka na dje\u010daka. Naj\u010de\u0161\u0107i primjer toga bi bio izbor romanti\u010dnog partnera: djevoj\u010dica koja je odrasla s emotivno distanciranim ocem odabrati \u0107e partnera koji je tako\u0111er emotivno distanciran dok \u0107e dje\u010dak prona\u0107i partnericu koja tra\u017ei pomo\u0107 tako \u0161to pla\u010de odnosno koja je izrazito emotivna. Osim \u0161to im ti partneri na taj na\u010din zadovoljavaju sliku mu\u0161kosti i \u017eenskosti koja im je prezentirana u naju\u017eoj obitelji, mladi se pronalaskom takvih partnera nalaze na poznatom podru\u010dju, a ako je ne\u0161to poznato onda to mora biti i sigurno \u2013 bez obzira koliko to bilo disfunkcionalno za odnos.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Drugi znak da je osoba pro\u017eivjela neki doga\u0111aj koji je njeno tijelo okarakteriziralo kao traumati\u010dan bio bi taj da se osoba konstantno \u017euri negdje odnosno da ne mo\u017ee stati i odmoriti. \u017durba vrijedi i na psihi\u010dkom podru\u010dju i na fizi\u010dkom. Na fizi\u010dkom podru\u010dju \u017eurba se mo\u017ee vidjeti u brzom fizi\u010dkom kretanju: osoba tako mo\u017ee stalno hodati brzo odnosno te\u0161ko joj je hodati sporo i opustiti se; mo\u017ee \u010desto hodati gore-dolje po stanu\/ku\u0107i kada je doma; mo\u017ee se \u010desto njihati odnosno ljuljati kada sjedi ili \u010dak kada jede\u2026 Njihanje\/ljuljanje je izrazito specifi\u010dno pona\u0161anje i ukazuje na problematiku u ranom djetinjstvu: osoba se nji\u0161e ili ljulja jer ju to podsje\u0107a na sigurno uto\u010di\u0161te majke koja ga je znala u sigurnom naru\u010dju ljuljati i tako smiriti napetost nastalu zbog unutarnjih stanja ili vanjske okoline. S obzirom da se osoba u odrasloj dobi nji\u0161e, ona samu sebe, naj\u010de\u0161\u0107e na nesvjesnoj razini, podsje\u0107a na sigurno uto\u010di\u0161te majke i njenu ljubav \u010diju adekvatnu razinu nije uspjela dobiti stoga ju poku\u0161ava nadoknaditi tako da samu sebe ljulja. Na psihi\u010dkom podru\u010dju \u017eurba se isti\u010de u tome \u0161to osoba konstantno mora biti u odre\u0111enom psihi\u010dkom radu: netko tko zavr\u0161i magisterij odmah mora na doktorat; netko \u010dim vidi odre\u0111eni zadatak bez obzira koliko minoran bio ‘baca’ se intenzivno na posao da ga rije\u0161i; netko konstantno mora biti uspje\u0161an u ne\u010demu\u2026 \u010cesto se divimo izrazito uspje\u0161nim ljudima ne znaju\u0107i da u pozadini naj\u010de\u0161\u0107e stoji odgovor na traumu: njima je potreban uspjeh jer ih prati intenzivan sram. Takve osobe moraju konstantno dobivati potvrdu da su vrijedne u obliku diploma, uspjeha na poslu, pohvala od strane drugih, itd. To proizlazi iz obitelji u kojoj je dijete bilo emocionalno zapostavljeno. Takve osobe bje\u017ee od neke pogre\u0161ke koja je u djetinjstvu bila jaka i intenzivna te naj\u010de\u0161\u0107e nesvjesno ne \u017eele okupirati pa\u017enju vra\u0107aju\u0107i se na djetinjstvo mislima. \u010cak je i u kulturi poznata rije\u010d ‘workaholic’ na koju se gleda kao na ne\u0161to po\u017eeljno. Dru\u017eenje s osobama koje imaju ovakav obrazac pona\u0161anja je kao da se dru\u017eite s vatrogascem koji je konstantno na du\u017enosti: osoba konstantno mora ‘gasiti po\u017ear’ i zato je toliko u \u017eurbi – bilo psihi\u010dkoj, bilo fizi\u010dkoj. Takav odgovor na traumu tako\u0111er se mo\u017ee prenijeti transgeneracijski tako \u0161to roditelj koji je do\u017eivio izvornu traumu prenese ovakav obrazac pona\u0161anja na dijete kao da je takvo pona\u0161anje ne\u0161to normalno. Na taj na\u010din uspjeh postaje bog.<\/p>\n\n\n\n

Posljednji znak traumati\u010dnog iskustva koji \u0107emo spomenuti je emocionalna odgoda. Emocionalna odgoda je obrazac pona\u0161anja u kojem osoba, kada joj se dogodi neki doga\u0111aj za koji je karakteristi\u010dno da ga prate emocije, reagira racionalno u trenutku, a tek onda kasnije ju sustignu emocije koje su proiza\u0161le iz istog doga\u0111aja. Tako bi naprimjer takva osoba, kada ju upitaju na poslu da odradi neki zadatak, odmah mogla re\u0107i da prihva\u0107a isti, a tek kasnije, nekoliko sati nakon, bi joj mogla do\u0107i ljutnja ili pak tuga \u0161to je opet prihvatila neki zadatak i nije znala re\u0107i ‘ne’. Primjer bi bio i kada romanti\u010dni partner prekine s osobom koja ima ovakav obrazac pona\u0161anja i ona u tom trenutku opu\u0161teno reagira, a onda ju kasnije sustigne navala tuge, razo\u010daranja i mo\u017eda i straha da \u0107e ostati sama. Takve osobe kao da uop\u0107e nisu prisutne u tijelu ve\u0107 samo u umu jer primarno funkcioniraju na racionalnoj razini te nisu u pravovremenom dodiru s emocijama. Ovakav obrazac pona\u0161anja naj\u010de\u0161\u0107e proizlazi kod djece kojima je ‘ukradeno’ djetinjstvo odnosno nije im bilo dopu\u0161teno da budu djeca. Takva djeca su mogla iskusiti intenzivne i \u010deste sva\u0111e roditelja pa su morali sakriti svoje emocije \u2013 strah, tugu, ljutnju – jer nisu htjeli stvarati jo\u0161 jedan problem. Tako\u0111er, ako je jedan od roditelja, ili mo\u017eda oba, burno reagirao na djetetovu razigranost, ljutnju, tugu ili nesta\u0161nost, onda je dijete nau\u010dilo suzbiti svoje emocije kako se roditelj ne bi ljutio. Dakle, dijete je prestalo biti dijete i na neki na\u010din, naj\u010de\u0161\u0107e emotivno, postalo roditelj roditelju. Na taj na\u010din dijete je nau\u010dilo drugoga staviti u fokus, a sebe zaboraviti.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

PREPORUKE ZA DALJNJE \u010cITANJE:<\/p>\n\n\n\n

Mate, Gabor (2022.) – The Myth of Normal: Trauma, Illness, and Healing in a Toxic Culture.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Roditeljstvo je \u010desto faza \u017eivota u kojoj su osobe izrazito zabrinute: konstantno se pitaju ho\u0107e li uspjeti biti dobri roditelji, ho\u0107e li biti sposobni odgojiti dijete, ho\u0107e li mu mo\u0107i pru\u017eiti adekvatnu ljubav\u2026 Takva pitanja sa sobom povla\u010de i strah od neuspjeha koji je normalan, no razmi\u0161ljanje o sebi kao o savr\u0161enom roditelju koji \u0107e […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":826,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-825","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-psihoterapija-i-savjetovanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/825","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=825"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/825\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":830,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/825\/revisions\/830"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/826"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=825"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=825"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=825"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}