{"id":726,"date":"2024-11-22T12:28:21","date_gmt":"2024-11-22T12:28:21","guid":{"rendered":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/?p=726"},"modified":"2024-11-26T12:19:49","modified_gmt":"2024-11-26T12:19:49","slug":"proces-ili-sadrzaj-kljucna-razlika-izmedu-psihoterapije-i-svakodnevnih-razgovora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/?p=726","title":{"rendered":"Proces ili sadr\u017eaj? Klju\u010dna razlika izme\u0111u psihoterapije i svakodnevnih razgovora"},"content":{"rendered":"
Andrija Piska\u0107, mag. psych. & univ. bacc. phil. et relig.<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Po \u010demu se psihoterapija razlikuje od dubokog razgovora s prisnom nam osobom? Ako razgovaramo s nekom bliskom osobom onda i u obi\u010dnoj interakciji mo\u017eemo iskazati emocije, pri\u010dati o onome \u0161to nas ti\u0161ti, otvoriti se drugoj osobi \u2013 ili jednostavno re\u010deno biti svoji. Jo\u0161 ako nam je bliska osoba po struci psiholog ili psihoterapeut onda i poznaje teoriju te mo\u017ee iskusno donijeti odre\u0111ene zaklju\u010dke (ako to \u017eeli naravno). No, to i dalje ne \u010dini takav razgovor psihoterapijom. Jedna od glavnih stavki, ali ne i jedina, po kojoj se psihoterapija razlikuje od svakida\u0161njeg razgovora s prisnom nam osobom je fokusiranost na proces.<\/p>\n\n\n\n

Naime, kada govorimo o psihoterapiji onda trebamo razlikovati sadr\u017eaj i proces: sadr\u017eaj je ono eksplicitno u govoru i pona\u0161anju, a proces je ono \u0161to se nalazi u pozadini izre\u010denog ili u\u010dinjenog te samim time nije tako lako dostupno neiskusnom uhu, ali ni oku. Radi lak\u0161eg razumijevanja procesa i sadr\u017eaja zamislimo sljede\u0107u situaciju: nalazite se na prijateljskom dru\u017eenju. Desetero vas je iznajmilo ku\u0107u kako bi proslavili prijateljev ro\u0111endan te ste se dogovorili da je okupljanje u 20 sati. Od deset osoba, devetero ih je do\u0161lo na vrijeme, ali ne i Josip. Josip je zakasnio 15 minuta. Prilikom Josipovog dolaska Marta ga je upitala za\u0161to je zakasnio, a on je odgovorio da je bila gu\u017eva u prometu. Marta je na to u \u0161ali dobacila kako je stalno gu\u017eva u prometu kada on ide na \u0161to su se oboje nasmijali i nastavili dalje s dru\u017eenjem. Ovakva interakcija primjer je normalne svakodnevne komunikacije odnosno fokusiranja na sadr\u017eaj. Ukoliko bismo se htjeli fokusirati na proces mogli bismo upitati Martu za\u0161to ba\u0161 ona ima potrebu postaviti pitanje o ka\u0161njenju Josipu, a ne netko drugi?  Iskazuje li Marta tako nadmo\u0107 nad drugima implicitno govore\u0107i “meni se mora\u0161 opravdati kada ne\u0161to ‘lo\u0161e’ napravi\u0161”? Ima li Marta potrebu za strukturom i kontrolom pa je ovo samo jo\u0161 jedna u nizu situacija gdje zadovoljava tu potrebu? Gleda li Marta na Josipa kao na svoga sina te ga svojim narcisoidnim pitanjima upakiranim u ljubav pro\u017edire ne daju\u0107i mu tako da se osamostali, dr\u017ee\u0107i ga ovisnim o sebi i rje\u0161avaju\u0107i na taj na\u010din svoj strah od samo\u0107e? S druge strane, mo\u017eemo se fokusirati i na Josipa pa poku\u0161ati na dublji na\u010din razumjeti podlogu ka\u0161njenja: kasni li on stalno na okupljanja ili se radi o iznimci? Ukoliko se radi o kontinuiranom ka\u0161njenju onda mo\u017eda Josip misli da je bezvrijedan i da ne doprinosi puno svojim prisustvom drugima na okupljanjima stoga mo\u017ee kasniti. Tako\u0111er je mogu\u0107e i kako Josip kasni jer se osje\u0107a superiorno nad ostalima pa se ni\u0161ta zabavno ionako bez njega ne doga\u0111a stoga mu je i dozvoljeno kasniti. Ukoliko je Josip zakasnio samo na ovo okupljanje lako je mogu\u0107e kako i nije htio i\u0107i na njega, no osje\u0107ao bi se krivim ako ne ode. Mo\u017eda je i neka Josipu odbojna osoba tako\u0111er i\u0161la na isto okupljanje pa je ovo bio iskaz pasivne agresije. Tako\u0111er je mogu\u0107e i da se Josip nije slagao s odre\u0111enim segmentom organizacije pa je ovo bio njegov, vrlo vjerojatno nesvjesni, na\u010din iskazivanja protesta. Mogu\u0107nosti su brojne i razli\u010dite, no zajedni\u010dko im je fokusiranje na proces odnosno ono \u0161to se krije u pozadini sadr\u017eaja, a to je u ovom slu\u010daju ka\u0161njenje: bilo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini.<\/p>\n\n\n\n

Fokusiranje na proces u psihoterapiji slu\u017ei kao izvor energije za rad: ono pru\u017ea uvid u pona\u0161anje ovdje-i-sada<\/em>, a ne tamo-i-tada<\/em>. Fokusiranje na proces u svakida\u0161njim dru\u017eenjima daje energiju, ali ne za rad ve\u0107 za izbjegavanje takve osobe jer je previ\u0161e invazivno. Zamislite da Josip na istoj zabavi susretne Marka koji je izrazito narcisoidan. Dok Josip pri\u010da o svome poslu Marko mu gleda preko ramena tra\u017ee\u0107i tako nekog zanimljivijeg za razgovor. U tom trenutku Josip \u0107e najvjerojatnije re\u0107i \u201eDrago mi je da smo popri\u010dali\u2026\u201c ili \u201eMoram na toalet\u2026\u201c. Dru\u0161tveno okupljanje nije mjesto za komentiranje procesa. Rad na procesu odnosno na ovdje-i-sada<\/em> pona\u0161anju u svakida\u0161njim interakcijama se prirodno pojavljuje kod roditelja koji kori svoje dijete kada ono okre\u0107e glavu kada mu se ne\u0161to obja\u0161njava; kada mu se govori da prestane govoriti ‘ne znam’ ili kada ga se opomene da treba \u0161utjeti dok drugi pri\u010daju i \u010dekati svoj red. Takvo fokusiranje na proces je jednostrano: samo je roditelju dozvoljeno. Ukoliko dijete recipro\u010dno uzvrati to \u0107e se protuma\u010diti kao neposluh. Iz navedenih primjera mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je fokusiranje na proces u svakida\u0161njim interakcijama tabu, no postavlja se pitanje o konkretnim razlozima za tabu. Drugim rije\u010dima: za\u0161to je komentiranje procesa u psihoterapiji dozvoljeno, a u svakida\u0161njim interakcijama nije?<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Jedan od mogu\u0107ih razloga tabua procesa u svakida\u0161njim interakcijama jest uznemirenost koja prati osobu koja je subjekt. Slu\u0161ati kritiku vlastitog pona\u0161anja mo\u017ee biti izrazito uznemiruju\u0107e te \u010desto podsje\u0107a na situaciju roditelja koji kritizira dijete. Iako je fokusiranje na proces samo po sebi pozitivno ukoliko sebe \u017eelimo bolje razumjeti, ono mo\u017ee slu\u017eiti i kao podloga za kontroliranje i iskazivanje mo\u0107i ukoliko dolazi od neprimjerene osobe i na neadekvatan na\u010din. Ukoliko se komentiranje procesa do\u017eivljava kao osobni napad onda ono izaziva anksioznost u socijalnim situacijama te bi posljedica toga naj\u010de\u0161\u0107e bila izbjegavanje takvih socijalnih kontakata.<\/p>\n\n\n\n

Drugi razlog zbog kojeg je komentiranje procesa tabu u svakida\u0161njim interakcijama jesu dru\u0161tvene norme. Implicitno je dru\u0161tveno pravilo da se ne komentiraju sva pona\u0161anja druge osobe jer kada bi se osje\u0107ali slobodnima u svakom trenutku komentirati ne\u010dije pona\u0161anje onda bi socijalne interakcije bile izrazito naporne, te\u0161ke, stresne \u2013 jednom rije\u010dju nepodno\u0161ljive. Pre\u0161utna dru\u0161tvena norma ne komentiranja tu\u0111eg pona\u0161anja daje socijalnoj interakciji prijeko potrebnu slobodu, nezavisnost, spontanost i opu\u0161tenost.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107i razlog jest strah od uzvra\u0107anja. U socijalnim interakcijama se preko transfera mo\u017eemo pona\u0161ati kao da smo nekome roditelj, odnosno da je neki prijatelj na\u0161e dijete, no takva zabluda ne sprje\u010dava drugu osobu da se ne pona\u0161a u skladu s na\u0161im transferom i kao dijete sve \u0161utljivo prihvati ve\u0107 je druga osoba itekako spremna uzvratiti, a nikakav udarac ne boli toliko jako kao rije\u010d koja poga\u0111a u psiholo\u0161ku intimu.<\/p>\n\n\n\n

Poslije svega, zadnji razlog zbog kojeg je komentiranje procesa tabu u svakida\u0161njim socijalnim interakcijama jest igra mo\u0107i. Komentiranje procesa potkopava postoje\u0107u strukturu autoriteta. \u0160to je rigidnija struktura autoriteta to se manje smije komentirati proces jer istra\u017eivanje pona\u0161anja pa posljedi\u010dno i strukture autoriteta vodi k izjedna\u010davanju mo\u0107i. Mnogi na\u0161i odnosi \u010desto su strukturirani na na\u010din da je netko mo\u0107niji odnosno da nismo jednakopravni. Takvi odnosi najbolje se vide na poslu gdje je nadle\u017enom, da zadr\u017ei mo\u0107, \u010desto dozvoljeno da komentira ovdje-i-sada<\/em>, dok je podre\u0111enom to zabranjeno i biti \u0107e sankcionirano. Osoba koja \u017eeli zadr\u017eati \u0161to ve\u0107u mo\u0107 mora \u0161to vi\u0161e potkopati mogu\u0107nost recipro\u010dnog komentiranja pona\u0161anja ovdje-i-sada<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

U psihoterapiji komentiranje procesa s pozitivnim ishodima nu\u017eno uklju\u010duje psihoterapeutovu transparentnost, izlo\u017eenost pa \u010dak i intimnost. U\u010di u proces s pozitivnim ishodima zna\u010di da su odnosi uzajamni. Iz toga razloga odre\u0111ene psihoterapijske \u0161kole zahtijevaju veliki broj sati rada jer je potrebno vremena za izgraditi odnos u kojemu se komentiranje procesa, fokusiranje na ovdje-i-sada<\/em> pona\u0161anje, ne\u0107e shvatiti kao osobni napad ve\u0107 kao iskrena briga za drugoga. Poslije svega, odavno je poznato da nije lijepo nekome oteti sudbinu odnosno da su shva\u0107anja i opservacije do kojih se do\u0161lo vlastitim naporom vrjednije od onih koje su nam drugi saop\u0107ili. Zato se zreli psihoterapeut mudro suzdr\u017eava od vlastite interpretacije te traga za metodama koje \u0107e dozvoliti subjektu da do\u0111e do samospoznaja vlastitim trudom.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

PREPORUKE ZA DALJNJE \u010cITANJE:<\/p>\n\n\n\n

Yalom, Irvin (2013.) – Teorija i praksa grupne psihoterapije. Novi Sad: Psihopolis institut.<\/p>\n\n\n\n

Fran\u010di\u0161kovi\u0107, Tanja; Kozari\u0107-Kova\u010di\u0107, Dragica (2014.) – Psihoterapijski pravci. Zagreb: Medicinska naklada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po \u010demu se psihoterapija razlikuje od dubokog razgovora s prisnom nam osobom? Ako razgovaramo s nekom bliskom osobom onda i u obi\u010dnoj interakciji mo\u017eemo iskazati emocije, pri\u010dati o onome \u0161to nas ti\u0161ti, otvoriti se drugoj osobi \u2013 ili jednostavno re\u010deno biti svoji. Jo\u0161 ako nam je bliska osoba po struci psiholog ili psihoterapeut onda i […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":744,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[10],"tags":[11],"class_list":["post-726","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-psihoterapija-i-savjetovanje","tag-psihoterapija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/726","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=726"}],"version-history":[{"count":34,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/726\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":791,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/726\/revisions\/791"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/744"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=726"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=726"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/obiteljskicentar.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=726"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}