Od davnina snovi su intrigirali ljudsku maštu bivajući tako mostom između stvarnosti i neistraženih dubina naše psihe. Kao što je Sigmund Freud istaknuo, snovi su kraljevski put do nesvjesnog – prozor u svijet koji je skriven od svjesnog uma, ali oblikuje naše misli, emocije i ponašanja. U svojoj osnovi, snovi nam pružaju priliku za komunikaciju s onim dijelovima sebe koji su često nedostupni tijekom budnog stanja. Ti dijelovi nas su nesvjesni stoga je vrlo važno obratiti pažnju na njih kada se tako eksplicitno pojave u obliku sna. S obzirom kako je nesvjesno dio nas, istraživanje istoga u kontekstu psihoterapije omogućuje dublje razumijevanje unutarnjih konflikata, potisnutih emocija i želja koje oblikuju naš život. Snovi, sa svojim bogatstvom simbola i naizgled nelogičnim zapletima, pružaju uvide u nesvjesne procese na način koji je teško postići svjesnim introspektivnim metodama. Snovi nisu samo nasumične slike i priče, već često odražavaju naše strahove, nade, neostvarene želje i neriješene konflikte.
Da su snovi povezani s mentalnim zdravljem odavno je poznato kako u narodu tako i u znanosti. U narodu se zna kako se različiti neugodni snovi mogu pojaviti kada prolazimo kroz razdoblje izrazitog stresa, poslije traume, tijekom slabog mentalnog zdravlja ili sličnih stanja. Nadalje, u znanosti, točnije u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje imamo navedene poremećaje spavanja kao dijagnostički kriterij odnosno simptom mnogih poremećaja. Mogući simptom poremećaja spavanja tako se pojavljuje npr. kod depresije, bipolarnog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja i anksioznog poremećaja.
Kada je riječ o depresiji i spavanju onda možemo sasvim jasno zaključiti kako poremećaj spavanja nije samo simptom depresije već joj može i prethoditi. Istraživanja pokazuju da ako čovjek ima nesanicu bez depresije, onda su dvostruko veće šanse da kasnije postane depresivan nego ako nema nesanicu. Također, ako ljude lišite sna njihovo stanje će im se progresivno pogoršavati pa je moguće i kako će uslijediti depresija. Nadalje, depresivni pojedinci često idu i u dvije krajnosti sa snovima: ili su lišeni istih u smislu nesanice ili doživljavaju hipersomniju u smislu pretjeranog spavanja.
Kada utonu u san, uočeno je kako depresivni pojedinci provode više vremena u fazi 4, poznatijoj i kao REM faza, nego nedepresivni pojedinci. Osim toga, depresivni pojedinci manje vremena provode u fazi 3 spavanja. Faza 3 spavanja zadužena je za fizičko iscjeljivanje dok je REM faza hiperemocionalna faza u kojoj sanjamo. U REM fazi, depresivni pojedinci sanjaju snove s više neugodnih emocija nego nedepresivni pojedinci. Često se dogodi i da depresivni pojedinci sanjaju snove u kojima ništa ne osjećaju. I izrazito neugodni snovi i apatični snovi povezani su s njihovim budnim stanjem u kojem osjećaju navalu neugodnih emocija ili pak ne osjećaju ništa.
Ukoliko se radi o neugodnim osjećajima, a ne apatiji, onda depresivna osoba danju posvećuje više pažnje neugodnim osjećajima i doživljajima pa navečer ide spavati neraspoložena što vodi doživljavanju neugodnih snova pa se i budimo neraspoloženi. Na taj način depresija postaje začarani krug te je potrebno prekinuti isti uz pomoć određene intervencije u obliku lijeka, psihoterapije ili slično. Treba li se fokusirati na lijek ili na psihoterapiju najčešće ovisi o tipu depresije: ukoliko se radi o osobi koja funkcionira u privatnom životu u smislu da ima posao i prijatelje, no depresija je prisutna, onda se fokusiramo na lijekove jer bi uzrok najvjerojatnije trebao biti biološki. Ukoliko osoba nije funkcionalna u privatnom životu onda se fokusiramo na psihoterapiju jer bi uzrok najčešće trebao biti u njenoj okolini.

Interpretacija snova u depresiji
Kada se radi o funkcionalnoj depresivnoj osobi, odnosno o psihogenoj, a ne biološkoj depresiji, opća je istina da je ona povezana s bijesom kojem nije dopušteno da se izrazi u svijesti. Karakteristično je da je taj bijes usmjeren prema nekoj osobi iz neposredne okoline, sadašnje ili prošle, a onda se okreće prema njoj samoj i zbog toga osoba upada u depresiju odnosno razmišlja o sebi kao o bezvrijednoj i beskorisnoj. Takva dinamika može se jasno vidjeti u njihovim snovima.
Zbog nemogućnosti osvješćivanja agresivnosti, depresivne osobe u snovima često projiciraju pa tako znaju sanjati objekt ili objekte koji su agresivni prema snivačevom egu. Kako depresija slabi odnosno kako osoba može inkorporirati agresivnost u svoju budnu ličnost tako i u snovima osoba koja sanja odnosno snivačev ego postaje agresor, a ne žrtva.
Jedna žena svjesno je doživljavala mješavinu depresije i bijesa, a uzrok se krio u muževljevoj vezi s drugom ženom. U jednom je snu bila sama noću u pustinji, okružena kaktusima i škorpionima i nije se mogla pomaknuti s mjesta jer bi u protivnom bila izbodena. Kako je terapija napredovala i kako je osoba bila spremnija izraziti agresiju u privatnom životu, a s time je i depresija nestajala, žena je sanjala kako šeće stazom u dvorištu fakulteta u kojem je bilo jako puno otrovnih zmija, ali se nijedna nije nalazila na pješačkoj stazi. Oko nje je bilo puno ljudi te je bio dan, a ne noć. Upravo opisani snovi prikazuju manifestni sadržaj – to je ono što se uistinu dogodilo u snu. No, s obzirom da se radi o nesvjesnom koje nam šalje određenu poruku preko sna, onda objekti, simboli i priča moraju imati skriveno značenje te kada ga pokušavamo otkriti govorimo o latentnom sadržaju sna.
Latentni sadržaj prethodno opisanog sna je sljedeći: agresivni elementi u prvom snu, kaktusi i škorpioni, predstavljaju potisnutu agresiju same osobe koja sanja. S obzirom da joj kaktusi i škorpioni mogu nauditi, riječ je o neinkorporiranoj agresiji unutar ličnosti odnosno o nemogućnosti izražavanja agresije zbog straha od posljedica, prijašnjih loših iskustava ili nečega sličnoga. San možemo protumačiti kao želju da se pojedini elementi ličnosti dovedu do svijesti odnosno potrebu da se pokažu istinski osjećaji. Da su agresivni osjećaji potisnuti vidi se i u tome što se san odvio noću, a ne danju. S iskazivanje istinskih osjećaja, osoba sanja drugi san odnosno šetnju dvorištem fakulteta. Primijetimo kako se sada agresivni elementi odnosno zmije i dalje nalaze u snu, ali na svom području u travi, a ne na stazama. Također osoba se šeće dvorištem fakulteta, a fakultet je mjesto gdje se nešto novo uči. Osoba je naučila izraziti agresivni dio svoje ličnosti na prihvatljiv način u prikladnim situacijama i zato se zmije nalaze u svom području te kod snivača ne postoji strah od ugriza zmije. U snu također imamo druge ljude koji se normalno ponašaju pored nje odnosno koji su prihvatili njenu agresiju: ništa se strašno neće dogoditi ako se agresija izbaci, nitko ju neće napustiti. Veliki broj zmija kao i veliki broj ljudi se može interpretirati kao postojanje mnogih agresija kako vlastitih tako i tuđih te ukazuje na inkorporiranje emocije agresije kao bazične emocije svakog čovjeka. Poslije svega, s obzirom da se šetnja događa danju, a ne noću, to jasno ukazuje da je agresivni element uspio doći u svijest (dan) te više nije potisnut u nesvjesnom (noć).
PREPORUKE ZA DALJNJE ČITANJE:
Hall, James A. (1995.) – Jungovsko tumačenje snova: priručnik za teoriju i praksu. Beograd: KD ATOS.
Malinowski, Josie (2021.) – Psihologija snova. Novi Sad: Psihopolis institut.